Dnevni list Vijesti: Može za 100 godina, a i sjutra

Bilo kotorskih bedema: planinar Marjan Šantić kaže da se stijene na drevni grad obrušavaju silom prirode, da nema razloga za paniku, ali ni vremena za čekanje

Kotor - Posljednji slučaj obrušavanja stijene sa tvrđave San Đovani na Gurdić u blizini južnih gradskih vrata, otvorio je staro pitanje u kakvom su stanju kotorski bedemi i da li gradu i stanovništvu prijeti opasnost.

Nije rijetka pojava da se na Kotor obrušavaju stijene, dešavalo se mnogo puta do sada, povrijeđenih nije bilo i niko nije stradao, a sve se završavalo manjom materijalnom štetom. Dobro upućeni, posebno stari Kotorani tvrde da su vremenske prilike glavni razlog za to, ali i nebriga u smislu zaštite i očuvanja bedema.

Takvog mišljenja je i sagovornik "Vijesti" iz planinarskog društva "Vjeverica" Marjan Šantić, s kojim smo obišli dio bedema. Šantić je poručio da građani ne treba da strahuju i da paniče zbog ovakvih pojava.

"Nije rijetko da se stijene obruše, ali ne dešava se svaki dan. Obično je to u periodu hladnog vremena, tokom zime kada se voda koja uđe u pukotine stijena zaledi, i prilikom odmrzavanja vode te stijene se razdrmaju i one padaju. To se dešavalo od kada sam ja bio dijete, padaju stijene, ali hvala bogu nije bilo žrtava i većih problema, osim manje materijalne štete", kaže Šantić.
Smatra da se na to ne može toliko uticati, osim na nekoliko lokacija gdje su kamene stijene na koje bi trebalo obratiti pažnju. Posebno, ističe, one koja se nalaze na vrhu Pestingrada.

"To su dvije, tri stijene veličine autombila i one su se koliko sam vidio, jer često idem gore, udaljile od osnove brda jedno 15 centimetara. One mogu stojati tako i još stotinu godina, a mogu da padnu već sjutra. Tako da bi možda prevencije radi trebalo u saradnji sa geolozima ili nadležnim stručnim službama obezbijediti ih, ili uništiti kako se ne bi desilo da se obruše i završe dolje u Dobroti i na Zlatnim njivama", kaže Šantić koji dobro poznaje svaki kamen bedema.

Tokom obilaska terena i novinar "Vijesti" se uvjerio u brojne manje stijene koje su se obrušile i zadržale na dijelu tog lokaliteta, i koje na svu sreću nijesu završile kao stijena koja je nedavno pala na ulaz u grad.

"Vidite i sami na San Đovaniju da se kamenje obrušava, a ovo gdje vidite žuto stijenje to su mjesta sa kojih se kamenje obrušilo. Smatram da se u 90 odsto slučajeva to dešava usljed topljenja leda, a za deset odsto sigurno je krivo rastinje i korijenje stabala koje razdrmaju stijene", kaže Šantić.

Na lokalitetu na južnom dijelu kotorskih bedema iznad Gurdića je, prema njegovoj ocjeni, najveći problem i tu su najveća oštećenja kotorskih bedema zbog rastinja.

"Kotorska vlast je prije par godina čistila bedeme, međutim sada je rastinje ponovo uzelo maha i pravi veliku štetu ovom dijelu kotorskih bedema. Čak se bojim da će možda za deset do 15 godina ta šteta biti nenadoknadiva, i vrlo teško će se moći sanirati. Možda je krajnje vrijeme da se neko pozabavi sanacijom najoštećenijih djelova kotorskih bedema", upozorava kotorski planinar.
On navodi da se pojedini djelovi bedema pogotovo ispod tvrđave više i ne vide da su postojali zbog rastinja.

Poručio je da bi dva kotorska PKD "Vjeverica" i "Pestingrad" drage volje pomogli dobrovoljno u smislu lociranja kritičnih mjesta i svega drugog što je neophodno da se bedemi zaštite koliko je to moguće.

Vjekovi popuštaju i treba im pomoći

Bedemi kotorske tvrđave, jedno od čuda srednjovjekovne fortifikacione arhitekture, nastajali su postepeno u rasponu od IX do XIX vijeka i predstavljaju neprekinuti pojas zidina oko starog urbanog jezgra i strme litice brda Sveti Ivan (San Giovanni) iznad grada. Prsten bedema je zatvoren u XIII-XIV vijeku, a poslije pronalaska vatrenog oružja ispred starih bedema su građeni novi zidovi sa kosom skarpom, a međuprostor je ispunjen zemljom i kamenom. Ukupna dužina svih zidina iznosi oko 4,5 kilometara, debljina varira od 2 do 16 metara, a visina mjestimično dostiže 20 metara. Ukupna dužina glavnog uspona iznosi oko 1.200 metara, a ima oko 1.350 stepenika.

Kako god prilazili Kotoru: iz pravca Dobrote, spuštajući se s padina brda Trojice ili sa mora, pogled privlači impozantni stari bedem. Vjetrovi rata proteklih vjekova su grad i bedeme oblikovali na poseban način. Više puta su se osvajači zaustavljali i povlačili pred bedemima, zadivljeni njihovom grandioznošću.

Početak gradnje gradskih zidina se vezuje za rimskog cara Justinijana u VI v. dok su današnji izgled i dimenzije uticaj gradnje od IX do XIX vijeka. Dio uz more ima šest bastiona: Bembo - pored sjevernog ulaza uz rijeku Škurdu, Citadela - prema ušću Škurde, Bastion Valier - nalazi se uz glavna, \"vrata od mora\", te Bastioni Kornet i Gurdić sa južne strane. Bedemski prsten je zatvoren već u XIII i XIV vijeku. Pronalaskom vatrenog oružja, bedem je dograđivan tako što je uz stari, građen novi zid pod kosinom, a u međuprostor je ubacivan kamen. Glavni ulaz u utvrđeni grad je sa glavnih, odnosno vrata od mora. Sam uspon na brdo Sv. Ivan (lokalno: San Đovani) nalazi se iza crkve Sv. Marije od rijeke (Blažene Ozane).

Ivana KOMNENIĆ
Objavljeno u Vijestima, 20. januar 2011.

FaLang translation system by Faboba